DVIJE čEZNJE

Dvije cežnje duše moje,

gruda zemlje domovine moje i oči tvoje.

U kojem smeru mogu poći

oči tvoje sresti i kući doći,

jer moja duša je sunce moje

rijeke ,planine,doline,plavo more domovine moje.

Kada sam daleko od nje ja ljubavi moja umirem,

duša prazna je,snage nemam da ispunim tvoje sne,

jer snaga moja izvire iz srca grudi domovine moje,

a kad duša daleko je,onda sam u potrazi za njom,

i više nisam kraj tebe.

                                Pozdrav sestri

Zdravo tebi sestro moja u daljini,jeli tvoja tuga velika kao moja-umire li ti duša nad krvavim proljećima naše zemlje. Sin tvoj,ostao li je isti onaj kojeg si dojila majčinim mlijekom punog ljubavi ili su ga novi idoli zadojili mržnjom ,opakom za srca sva,oni koji nemaju obzira ni pred samim Bogom.

Gledaš li nove slike naše lijepe domovine-nekada uredno zaorane njive plodova pune , sada bombama uništene nemilosrdnom djavoljom rukom,šume,gorde nam šume,pokunjene , sramno i bolno čekaju rane da zaliječe-a rijeke sestro moja ,rijeke čiste i bistre,krvave sada teku,leševa pune,gledaš li ili su to skinuli sa ekrana oni kojima je hrana tudja muka i nesreća.

A vi prijatelji moji,do juče smo zajedno trešnje brali sa susjedovog stabla,smijući se njegovoj vici,jeste li zaboravili i gdje ste sada,kojim putem ste krenuli,jeste li i vi mržnjom zadojeni od onih mračnih sila.Koje li ironije života?