Mjeseče-putniče

Ti koji hodaš u svojoj veličanstvenoj putanji

idi-zvijezde znaju put-put staza njenih

do srca kamenog,

idi,obasjaj dušu njegovu,

otpjevaj pjesmu radosnu,neznanu

njemu koji hoda stazama bespuća,

koji nema mira,

a smiješak njegov je nestao,davno,

godinu ne pamtim,

ostao mu bol u srcu ,                    

čežnja u njegovoj duši,

gledajući umire, jer ,

svijet se pred njegovim nogama ruši, * * * *  vrati mu vjeru o mjeseče  

                                                                   vjeru u ljude ,u cvijeće,

                                                                    vrati mu osmijeh na lice ,

                                                                     pošalji mu ptice vijesnice-

                                                                     šapući mu pjesmu koju pjevam ,

                                                                    recimu riječi njemu samo znane,

                                                                   dodirni ga sjajom svojim

                                                                    osjetit ce dodir ruku mojih,

                                                                                  pogledaj ga pogledom nevinim

                                                                    znat'će da ga gledam u daljini,

                                                                    podsjeti ga    

                                                                    daškom svojim nijemim

                                                                  neka duša načas mu zanijemi,

                                                                   otvori mu srce svom svjetlinom

                                                                  i nevinom ljubavnom daljinom,

                                                                  prenesi mu poruku mjeseče

                                                                  da rijeke su tekle i teći će

                                                                  a ljubav nam nikad umrijet neće.

                                         *       *       *        *                                     

Hej ti -koji sjediš u naslonjaču

ti koji pušiš ,  zamišljeno pratiš dim cigarete,

gdje si sada odlutao samo?

u daljinu ili negdje blizu?

probudi se i ne sanjaj više,

i ne lutaj po prošlosti svojoj

ne dozivaj,moj duh nema mira,

ostavi me sve da zaboravim,

mjesec,zvijezde,domovinu moju,

i proljeća naših proplanaka

ostavi me ,nek zaborav dodje

ne dozivaj neka tuga prodje

jednom,tamo ,u dalekom sutra

sjedit ćemo i pričati priče

neboj se budućnost nas čeka

nekad blizu a nekad daleka.

                                          *  *   *   *       

                                                Dali i ti luda moja ljubavi

                                        kao i ja uživaš u samoći,

                                        razgovor to je sjene i bića,

                                        do u kasnu noć,očekujuć zoru,

                                        pusti smiješak na licima sjena,

                                        u hodniku vlaka,u muzičkoj sceni,

                                        u zakrilju kina ili telefona,            

                                       u mrzloj zimi i jeseni kišnoj,

                                                  rascvalom proljeću ili zrelom ljetu,

                                         na prazničkom slavlju i novoj godini,

                                      o budućnosti ,mraku, ljubavi,

                                       proljetnom pljusku u prohladnoj noći,

                                      o godinama koje proletješe i odluci kamenoj.

                                                    Kamenu nemoj plakati!